Moj internet dnevnik
Luka Nižetić - Službeni blog
Video
Odkad ljubim te
Odkad ljubim te
Život curi
Život curi
Ti si meni sve
Ti si meni sve
Na tren i zauvijek
Za loše vijesti nemamo...
Na tren i zauvijek
Di si ti Mare
Na tren i zauvijek
Na tren i zauvijek
Ako uzmeš ljubav vrati
Ako uzmeš ljubav, vrati
Zapleši samnom
Zapleši samnom
U mislima
U mislima
Samo mi reci da
Samo mi reci da
Pusti me u san
Pusti me u san
More
More
Prava ljubav
Prava ljubav
Ponekad poželim
Ponekad poželim
Proljeće
Proljeće
Meni trebaš ti
Meni trebaš ti
 
Live
Pusti me u san Prava ljubav Evo ti ljubav Jovan Jovanke Proljeće Ti si srce moje
MP3
Blog - siječanj 2009
ponedjeljak, siječanj 26, 2009
Dragi moji blogeri!
Za početak - nikad u svom životu nisan vidija toliko ovaca i krava u jednoj državi, na jednom mistu, u jednom selu, na jednoj livadi ka u Irskoj. Di god san se okrenija, u mene su gledale ovce s crnim njuškama, preslatke krave i njihova još slađa telad. No, to je samo jedna od mnogih fascinacija koje Irsku čine posebnom.



Čak i u ovo zimsko doba ona je zelena, mistična, prostrana, pitoma, divlja, ali nadasve - skupa (tost - 4 eura, voda - 3 eura, osim ako ne naiđete na akciju, pa je dobijete za 1 euro, prosječna večera za dvoje oko 70 eura etc.).



Toliko livada, proplanaka, brdašaca, dolina, udolina, divnih kućica, savršeno sređenih okućnica i vrtova ne virujen da ću ikad više vidit, osim ako se opet ne vratin u zemlju Kelta. Također, na svakom koraku je neki stari dvorac, kula, crkva ili kapelica da vas to s vrimenom više i ne iznenađuje. Svako selo, gradić i grad imaju neke vridne povijesne ostatke iz različitih razdoblja. Usrid livade, odjednom, evo, dvorac iz 11. stoljeća od kralja tog i tog. Ni ta silna imena više ne možeš popamtit, onda se nastaviš vozit par minuta i već naiđeš na fascinantno groblje koje vrvi s njihovim prepoznatljivim križevima i predivnom, starom kapelicom. I tako jedno za drugim.



U Irskoj nigdi nećete vidit velike nebodere ili višekatnice osim u glavnom gradu, Dublinu. Sve je malo, umanjeno i slatko, ali kada te uvati mrak slatko postaje jaaaaako jezivo. Usrid si ničega, uska cestica (a voziš po livoj strani), s jedne strane šuma, a s druge crno, hladno jezero. Svaki tren se osvrćeš očekujući da će iz njega izronit neka vještica ili vilenjak. No, u ovakvim nenadanim situacijama spas sam naša u GPS-u “Never lost”. Kako su znakovi na cesti nikakvi, mali i nevidljivi, bez njega bi se u potpunosti izgubija. Od milja je dobija ime Zdenka i ona je definitvno u Irskoj bila moja heroina! 



Na svom desetodnevnom roadtripu uspija san obić okruge (County) Galway, Clare, Tipperary, Limerick, Kerry, Cork, Waterford, Kilkenny, Kildare i Dublin, odnosno gradove Galway, Clifden (u Connemari), Enis, Limerick, Killarney, Youghal, Dungarvan, Cork, Kilkenny, Waterford, mnoga sela u prolazu i, naravno, Dublin. Ipak, najfascinantnije mjesto koje san vidija su Cliffs of Moher koji konkuriraju za jedno od novih svjetskih čuda. Radi se o klifovima koji su dugački 8 km, a izdižu se 200 m iz divljeg Atlanskog oceana. Ovaj prizor  je na mene ostavija dojam ka da je Bog uzeja nož i jednostavno odriza kopno. Dojam čistog "kraja svijeta" još više naglašava ocean budući mu ne vidiš kraja. Jednostavno, ta slika ti oduzima dah, a prirodu gledaš s ogromnim strahopoštovanjem!



Predivan je bija i Nacionalni park Killarney u kojem se snima film Mela Gibsona "Braveheart". Prepun prirodne lipote i netaknute prirode! Ogroman! Njegove su planine, jezera i šume bile pravi odmor za dušu, a višesatna šetnja uistinu dobar trening. Zadnjih pet dana san provea u Dublinu, gradu Guinnessa. Nezaobilazna ruta bila je tvornica u kojoj nam je prezentirano kako se dolazi do izluđujuće dobrog okusa Guinnessa. Na svakom koraku možete vidit reklame za to tamno-crveno pivo i u rijetko kojem pubu ćete naić na nekoga ko pije neko drugo pivo, naravno ako nisi stranac ka šta san bija ja.



Tako san uša u jedan poznati, boemski, živopisan pub, ravno do šanka i naručija Heineken, a konobarica me u čudu pogledala i rekla: "Heineken instead of Guinness?!" Nije mogla virovat koje ludosti izlaze iz mojih usta. U početku mi nije baš pasa okus Guinnessa al nakon par "pint-ova" (mjera koju koriste isključivo za pivo – malo više od naše "politrenka") bilo je mraaaaak... Napokon san prodisa ka pravi Irac! Začuđujuća pojava u Dublinu, a i u ostalim djelovima Irske, je da su sve mlade cure koje navečer izađu u provod oskudno odjevene, skoro pa da su gole... U ljetnim haljinicama s eventualno nekom majčicom ispod ruke, u previsokim petama šetaju po gradu i idu od puba do puba, dok je temperatura -4 ºC. Jedna "hrabra" djevojka čak je stala bosa sa štiklama u ruci isprid puba šta je meni bilo neshvatljivo.... Dok je izbacivač nije upozorio da se obuje… Ajme! A ja se u isto vrime, na par centimetara od nje, smrzava u nekoliko slojeva! Moram priznat da me Irkinje i nisu baš osvojile lipotom... U ovom slučaju ne bi odgovarala Jolina pisma: "Sve su žene lijepe"! Nema do naših cura..da da!!!



Godinama sam veliki štovatelj irskih glazbenika. Sad sam se i osobno uvjerija da je Irska glazbeno bogata i da su ljudi jako muzikalni. Svi nešto sviraju. Puno je bendova i svirki, skoro na svakom koraku. U O'Donahue's Pubu, jednom od najpoznatijih irskih pubova, sluša san izvornu, autentičnu irsku glazbu u opuštenoj atmosferi u izvedbi benda čiji članovi ujedno na taj način zarađuju za piće i klopu tako da im ljudi u škrabicu stavljaju novac. No, bez obzira na oklonosti, primjetio san da istinski uživaju u toj svojoj svirci, dok publika, koja pije pivo za pivom, još i više.



Ljudi u Irskoj su također jako druželjubivi i srdačni. Svak ti oće pomoć i uputit te na pravi put, savjetovat ti najbolje misto za klopu, izlazak i sl. Posebno su prijateljski nastrojeni bili vlasnici "Bed&breakfast-a". To su vam male kućice i kompleksi diljem Irske koje nude spavanje s doručkom, a ovakva domaćinstava se naravno, pronaći i diljem svijeta. Ipak, u Irskoj u svima njima vlada kućna, topla atmosfera i imaš osjećaj ka da si doša prespavat kod nekog prijatelja na vikendicu. Od „B&Bs“ najviše mi je osta u sjećanju onaj u Galwayu di san spava kod tete Ann. Divna je bila Ann, samo je mogla puuuuuno govorit. Nikako stat, al bilo je nadasve simpatično slušat taj engleski s irskim naglaskom.



Prvo jutro proba san čuveni irski doručak koji se sastoji od jaja na oko (ili “poached eggs”), 2 kobasice, slanine, dvi fete krvavice (jedna svijetla i jedna tamna) i ugrijane pome sa strane.. Samo nisan svatija jel ta poma dođe ka dekoracija ili se jede. Hm… Sve u svemu, za mene Dalmatinca bija je to pretežak doručak, pa san ostale dane doručkova tost i kavu.
Deset dana zaista nije dovoljno da se u potpunosti obiđe ova prekrasna zemlja.



Kad san sletija u Zagreb, doživija san veću hladnoću nego u Irskoj, iako sam gore bija uvjeren da je prehladno, pogotovo kad je zapuva vitar. Na kraju, kad sve zbrojim i oduzmem, Irska me defintivno ostavila bez daha, sve je upravo onako kako san i zamišlja. Mislin da ću se bar još jednom vratiti jer je ostalo još puno toga neistraženog, a prvi dojam definitvno je bija impresivan.
lukanizetic @ 15:43 |Komentiraj | Komentari: 83 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.