Moj internet dnevnik
Luka Nižetić - Službeni blog
Video
Odkad ljubim te
Odkad ljubim te
Život curi
Život curi
Ti si meni sve
Ti si meni sve
Na tren i zauvijek
Za loše vijesti nemamo...
Na tren i zauvijek
Di si ti Mare
Na tren i zauvijek
Na tren i zauvijek
Ako uzmeš ljubav vrati
Ako uzmeš ljubav, vrati
Zapleši samnom
Zapleši samnom
U mislima
U mislima
Samo mi reci da
Samo mi reci da
Pusti me u san
Pusti me u san
More
More
Prava ljubav
Prava ljubav
Ponekad poželim
Ponekad poželim
Proljeće
Proljeće
Meni trebaš ti
Meni trebaš ti
 
Live
Pusti me u san Prava ljubav Evo ti ljubav Jovan Jovanke Proljeće Ti si srce moje
MP3
Blog - srpanj 2009
nedjelja, srpanj 26, 2009
Alo ekipo, nadan se da uživate u ljetnim čarolijama....evo ja van kad stignem od svojih obaveza malo ronim, lovin ribu, kupam, sa svojin društvom tulumarim (kada se ne vidimo često ovo mi je idealan period da ih vidin). Nakon koncerta u Obrovcu i Prelogu na kratko sam sa svojin bendom otišao do Zagreba gdje smo u studiju Mira Vidovića odradili pojedine "kozmetičke korekcije" na live snimci s mog zagrebačkog koncerta iz Hypo centra. Ovaj tonski zapis bi se trebao u obliku mog prvog live albuma pojaviti u narednom razdoblju al o tome ću vas na vrime obavijestiti.....mislin da će se na samom albumu naći i jedna nova skladba autora Mire Buljana s kojin san zadnji put surađivao prije sedam godina (u pjesmi "Robot") pa me sve to skupa neizmjerno veseli...na jesen me čeka plasiranje novog singla s akutalnog albuma, a prema svemu sudeći izbor je pao na Šaranovu skladbu, simboličnog naziva "Za loše vijesti nemamo vremena"...u narednom razdoblju čekaju me koncertni nastupi pa se nadam da ćemo se na jednom od njih i sresti: Zadar - 30.07., Krk (Dobrinj) - 03.08., Trogir - 05.08., Orebić - 07.08., Čapljina - 08.08., Rakovica - 16.08., Varaždin (Špancir fest) - 26.08. Vaš Luka
lukanizetic @ 11:24 |Komentiraj | Komentari: 109 | Prikaži komentare
nedjelja, srpanj 5, 2009



Sve se zbilo 1989., kada san ima samo šest godina.
Bija san jedno veselo i živo dite s vazom ili kuvačon u ruci glumeći da mi je mikrofon. Te san godine prvi put naiša na program zvan - MTV. Za moj mali život to je bija povijesni trenutak. Redali su se spotovi, lica - ženska, muška, reklame, slatke britanske voditeljice i sve je bilo užasno šareno, razigrano, veselo i nabrijano...zum, bum, tras, brus, žbljam... milijuni zvukova i boja u isto vrime!!!

Nakon nekakvih po ure zurenja u tv ekran otiša san si napravit vrući Čokolino s keksima (moj omiljeni obrok za guštanje isprid televizije), da se pripremim za daljnje gledanje novootkrivenog rajskog programa. Kuva mliko, šuška vrećica od Čokolina, pada žlica na pod, ja u očevim klompama od kojih odzvanja cila zgrada. Potpuna euforija i zbrka nastala otkrićem programa na kojem je non-stop muzika, i to zauvik, do kraja života..Aaaaaaaaaaaaaaaa...!

Kad odjednom, u toj buci i strci, začujem poznate mi stihove s jedne od starih kazeta na kojima je bilo snimljeno, presnimljeno, nasnimljeno sve i svašta - od Julia Iglesiasa do Deep purplea... ali ovaj put nije bija samo zvuk. „I'm bad, I'm bad, I'm really, really bad...“ - dotrčin do televizije i pojačan volumen do kraja. Naravno, treštalo je iz sve snage s naše stare Sony televizije. Živa buka! Hipnotiziran san sta isprid ekrana i pokušava jednako pomno pratit i sliku i zvuk. Vata san svaku stotinku misleći da je to jedan jedini put kad vidin taj spot i da sada idu neki drugi, da se nikad ne ponavljaju, da mi je ovo jedina prilika u životu! Panično san upija apsolutno sve šta se zbivalo tih 6-7 minuta. Sve je bilo toliko osebujno, savršeno, čvrsto, moćno, opasno, precizno, posebno i, za mene, poooooooosve novo. Glazba, pokret, način, sugestija, stil i čovik koji sve to nosi - sve me potpuno opčinilo!

Ogroman je inovator u interpretaciji, kako pjevačkoj, tako i plesačkoj. Pomica je granice u svemu. Teško je uopće reć jel bolje piva ili plesa...ma nije ni bitno...u paketu je dovoljno savršeno; da je bolje - ne bi valjalo. Može li zapravo biti bolje od toga?! Glazbeni utjecaj i moć u svjetskom showbusinessu neupitni su, ali promatrajući ga i prateći njegov rad i život svih ovih godina, čini mi se nekako da je bila upitna njegova srića. Mislim da su se cili njegov život ljudi oko njega tili njime okoristit u bilo kojem pogledu i udahnit barem malo njegove zvjezdane prašine. Čini mi se da je otiša s ovoga svita nesritan, jer nikad nije ima prilike uživat u malim stvarima koje na kraju svakoga od nas čine običnim čovikom, smrtnikom. Možda griješim...volija bi... Ipak, to je sad i manje bitno.

Bitno je da je ON svitu ostavija život, na neki način, bilo na plesnom podiju, bilo na slušalicama u ušima ili pred očima, jer svako je njegovo djelo – remek djelo, najveći je glazbeni umjetnik u punom smislu te riči i to mu nikad, ali nikad, niko neće moć oduzet. I nadan se, stvarno, da nas sada sve gleda ovako tužne s neba, široko se smješi i na Mjesecu radi svoj Moonwalk... sritan..i živ, na svoj osebujan način, kakav je oduvik i bija i kako je oduvik tija.
Pred publikom.
Zvijezdama.
Za mene najveći ikad!
Laka mu zemlja...

Luka

lukanizetic @ 17:40 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.