Zašto san baš odabra ovu temu?

Osim šta san zadnjih misec dana često po toj brdovitoj, lipoj i zanimljivoj zemlji od malih nogu san emotivno vezan uz nju.

Sve je počelo još tamo davno kad skoro nisan zna ni kako se zoven a kamoli di je i šta je Bosna. Naime moja susida teta Jela je rodon iz Livna i često je spravljala bosanske delicije od kojih je mirisa cili portun..i svi su bar na tren tili zavirit u taj stan da vide šta se to tako dobro tamo sprema. Svima su zubi činili vodu. Teta Jela Vrgoč (udana za Solinjanina Milana) s obitelji je živila u stanu nasuprot nas Nižetića, a njena ćer Dražena me čuvala i spremala me za vrtić i školu tako da san često boravija u njhovom stanu..naravno i pristup pitama mi je bija omogućen..čak bi nekad zvonija njima na vrata misleći da je moj stan..ka slučajno!!! Gleda bi tetu Jelu kako razvači kore za pite..baca ih livo,desno- gori doli..to je bija spektakl.

Tako je priko želuca započela ljubav prema brdovitoj Bosni . Nedugo nakon toga počea san otkrivat i glazbu. Začarali su me veliki sarajevski bendovi i glazbenici ..BIJELO DUGME, PLAVI ORKESTAR, DINO MERLIN, ZABRANJENO PUŠENJE, INDEXI.....koja reprezentativna postava! Opija san se danonoćno njihovin pismama. To je definitivno bilo moje prvo zaljubljivanje....znate ono kada van srce počne ubrzano kucat, kada ste dovoljni sami sebi i u svom filmu, ne jedete cili dan, samo vi, kazete (posli i cd-ovi) i soba, utočište od vanjskoga svita...u glavi kuva, zjenice se šire, adrenalin vas puca i to samo zato šta ta glazba tako magično djeluje na vas....i onda poludin kad me neko pita: „a zašto ti se sviđa ta glazba?“.. ka da te netko pita zašto ti se baš ta cura sviđa..zbog očiju, osmjeha, kose, govora, hoda, ma sve skupa....siguran san da nema niti jednog čovika na ovim prostorima koji nema bar jednu ploču, kazetu ili cd od gore spomenutih velikana, a to je velikoooo!...... i nakon 20 godina još mi je sve svježe..zaplešen i popijen koju više uz pisme..NEK PADAJU ČUSKIJE, MOSTARSKA, POŽURITE KONJI MOJI, DJEVOJČICE KOJIMA MIRIŠE KOŽA, GUZONJIN SIN, SELMA, KAJA, BACILA JE SVE NIZ RIJEKU..

Najvjerojatnije san u nekom svom prijašnjem životu živija na tim prostorima..možda će zvučat malo ludo, ali oduvik san ima nostalgiju (pravu pravcatu..ono bol u grudima i to..) prema Sarajevu, a da nisan nikada do tada bija u njemu..valjda taj grad djeluje tako na ljude, na mene i više se ne pitam zašto jer je to jednostavno..zato!

Zbog prirode posla, slučajnošću ili sudbinski prije četiri godine put me nanija u Sarajevo.....i to je bija moj prvi susret s do tada meni virtualnim gradom....i sve je bilo ka što san zamišlja..mirisi ulica, lica ljudi, Miljacka, energija (mada govorim o poslijeratnom Sarajevu) i ta raja Nečko, Dino, Đani.....nikad dosadno..uvik padne dobra zajebancija..cinično..jezgrovito.. direktno, a opet ne zlonamjerno....i eto ga ovoga petka ću i po prvi put prid tu sarajevsku publiku u klubu COLOSEUM...trema me vata, znoje mi se dlanovi, glava pripunjena, želja neopisiva..valjda će biti dobro..virujen..zapravo znan jer IMA NEKA TAJNA VEZA ..